Monthly Archives: December 2014

Čitajte o nama u Pobjedi!

Novogodišnji poklon „Akvamarin presa”

 Univerzalna biblioteka Kurda Lasvica

Izdavač knjigu u elektronskom obliku poklanja čitaocima povodom novogodišnjih praznika.

Knjigu je prevela doc. dr Jelena Knežević, koja je i autorka predgovora. Dizajn je uradila Marina Garović.

20141230_134552

Podgorica – „Akvamarin pres“, izdavačka kuća iz Podgorice, objavila je knjigu „Univerzalna biblioteka i druge priče” Kurda Lasvica.

Izdavač knjigu u elektronskom obliku poklanja čitaocima povodom novogodišnjih praznika. Prevođenje je pomoglo Ministarstvo kulture Crne Gore.

 

Koncept

Kurd Lasvic jedan je od osnivača naučne fantastike, odnosno spekulativne fikcije kao posebnog žanra. Naslovna priča knjige, „Univerzalna biblioteka”, u svjetsku književnost uvodi koncept biblioteke u kojoj se mogu naći, kako Lasvic piše, „sabrana sva djela koja su u književnosti ikad napisana ili bi u budućnosti mogla biti napisana“. Upravo je „Univerzalna biblioteka“ inspirisala Horhe Luisa Borhesa da napiše esej „Totalna biblioteka“ i kratku priču „Vavilonska biblioteka“.

Knjiga „Univerzalna biblioteka i druge priče” prezentuje Lasvicov opus u njegovoj sveukupnoj raznovrsnosti – od traktata, preko polemičkih skica u književnoj formi do poetskih crtica iz geološke i svjetske istorije i pripovijesti dosljedno realistične motivacije koje fantastičnim svjetovima obezbjeđuju pravo na postojanje.

Prioriteti

Knjigu je prevela doc. dr Jelena Knežević, koja je i autorka predgovora, a dizajn i prelom uradila je Marina Garović. Zainteresovani čitatelji elektronskoj knjizi „Univerzalna biblioteka i druge priče“ mogu pristupiti preko sajta izdavačke kuće http://aquamarinepress.com

„Akvamarin pres” je nova, nezavisna izdavačka kuća osnovana sa ciljem da osobama koje čitaju, pišu i prevode društvenu teoriju i spekulativnu fikciju u Crnoj Gori i regionu otvori dodatne mogućnosti za rad.

Mnogo nam je važnije da naše knjige budu visokog kvaliteta, nego da ih bude puno, tako da naš mali, posvećeni tim radi na publikovanju jednog do dva naslova godišnje. Možda ćemo rasti u budućnosti, možda ćemo ostati mali i visoko specijalizovani. U svakom slučaju, naši naslovi će uvijek biti pažljivo pripremljeni – ističe glavna urednica „Akvamarin presа” Čarna Brković.

Kako je kazala, u fokusu tog izdavača su romani, antologije, zbornici tekstova, eseja i kratkih priča. Zainteresovani su i za eksperimentalne forme, dok god, u širem smislu, pripadaju društvenoj teoriji i naučnoj fikciji.

 

POBJEDA, utorak, 30. decembar 2014.

http://www.pobjeda.net/protected/listalica/2014-12-30/#/20/

Advertisements

„Univerzalna biblioteka i druge priče“ kao naš novogodišnji poklon!

Upravo smo objavili svoju drugu knjigu, „Univerzalna biblioteka i druge priče”, autora Kurda Lasvica!!!

Elektronsku knjigu poklanjamo našim čitateljkama i čitateljima povodom novogodišnjih praznika. Prevođenje knjige je pomoglo Ministarstvo kulture Crne Gore.

Univerzalna biblioteka velika

Kurd Lasvic je jedan od osnivača naučne fantastike, odnosno spekulativne fikcije, kao posebnog žanra. Naslovna priča knjige, „Univerzalna biblioteka”, u svjetsku književnost uvodi koncept biblioteke u kojoj se mogu naći, kako Lasvic piše, „sabrana sva djela koja su u književnosti ikad napisana ili bi u budućnosti mogla biti napisana“. Upravo je „Univerzalna biblioteka“ inspirisala Horhe Luis Borhesa da napiše esej „Totalna biblioteka“ i kratku priču „Vavilonska biblioteka“.

Knjigu je prevela doc. dr Jelena Knežević, koja je i autorka predgovora, a dizajn i prelom je uradila Marina Garović.

Knjigu možete naći na našem sajtu: http://aquamarinepress.com/Univerzalna%20biblioteka.html

Iz predgovora „Kurd Lasvic: naučna fantastika ili san o boljem svijetu?”

„Iako ih nije moguće jednoznačno odrediti kao naučno-fantastične, jer među njima ima i onih koje se prevashodno naslanjaju na poetiku bajke ili basne, ove priče su proizvod prvobitnog udruživanja naučnih sadržaja i umjetničke forme, odnosno vrli početak tradicije spekulativne i naučne fantastike na njemačkom jeziku…

…Lasvic poeziju određuje kao oblik ljudske svijesti – ne manje vrijedan od nauke – koji se sa aspekta čovjekove radoznalosti i „neugasive čežnje za boljim i srećnijim stanjima od onih koja se nude na Zemlji”, pita o stanovnicima drugih svjetova. To je nesporni domen pjesnikovog suverenog djelovanja. On, štaviše, hipoteze o vanzemaljskim svjetovima može da razrađuje znatno slobodnije nego naučnik, a njegovo jedino ograničenje je da događaje i karaktere predstavi saglasno naučnoj svijesti svog vremena, tj. pozitivnim zakonima prirodnih nauka – kada je riječ o motivaciji radnje, odnosno, u skladu sa psihološkim iskustvom – kada je riječ o karakterizaciji. Samo će tako čitalac moći da se „sa lakoćom uživi u prirodu, vrstu i način života stanovnika [druge] planete”, zadovoljavajući istovremeno svoju potrebu za ljepotom i prijatnošću.

…Univerzalna biblioteka i druge priče prezentuje Lasvicov opus u njegovoj sveukupnoj raznovrsnosti – od traktata, preko polemičkih skica u književnoj formi do poetskih crtica iz geološke i svjetske istorije i pripovijesti dosljedno realistične motivacije koje fantastičnim svjetovima obezbjeđuju pravo na postojanje.“

doc. dr Jelena Knežević

Čestitamo crnogorskom autoru SF romana za djecu, Slobodanu Vukanoviću, na nagradi za životno djelo

Podgorički književnik i publicista Slobodan Vukanović dobitnik je nagrade za životno djelo koju dodjeljuje Međunarodni festival dječijeg stvaralaštva i stvaralaštva za djecu “Pod starom maslinom”. Festival se tradicionalno već 28 godina održava krajem novembra u Baru.

Slobodan Vukanović je pjesnik, pisac priča i SF romana “Ključ Klatno” i “Ana i sedam robota” (koji tokom naredne godine treba da doživi peto izdanje). Njegove drame izvođene su na radiju i pozorišnim scenama. Zastupljen je u crnogorskoj lektiri i prevođen na mnogo jezika.

Nagrada Festivala nosi naziv po drijevnom stablu masline u Baru, čija starost se procjenjuje na više od dvije hiljade godina, što ga svrstava među tri najstarija stabla ove vrste na svijetu.

Prema tradiciji manifestacije “Pod starom maslinom”, Vukanović je u svojstvu laureata zasadio stablo u Parku maslina, a na Pjesničkom kamenu uklesano je njegovo ime.

Izvor: http://www.art-anima.com/26-vesti/nagrade/2834-knjizevniku-slobodanu-vukanovicu-nagrada-za-zivotno-delo

Sretni praznici!

Aquamarine Press vam želi sretne praznike i sve najbolje u 2015. godini uz dvije vrste poklon čestitki!

Prvo, Etnografski muzej Istre je napravio internet aplikaciju preko koje možete poslati tri čestitke iz 1920-tih, 1930-tih i 1950-tih kome god poželite.

Drugo, u nastavku ovog posta pogledajte novogodišnje čestitke iz Sovjetskog saveza, sa Djeda Mrazom koji putuje kroz svemir. Kombinujući motive novogodišnje proslave sa motivima industrije, tehnologije i napretka, ove čestitke pružaju posebnu perspektivu na praznične dane.

Sretno!

Aquamarine Press

a2006_008fn32 a2006_011 aerspa011nlakfiae aerspa015f242ed aerspa017f2222e2c aerspa025 hny0009 hny0177 ny2005-0075

fotografije čestitki su preuzete sa: http://dangerousminds.net/comments/engrossing_soviet_science_fiction_holiday_cards

Refleksije o uređivanju naučnog časopisa: iskustva sa časopisom Nationalities Papers

Pročitajte blog Florijana Bibera o uređivanju akademskih časopisa na engleskom jeziku:

Proizvodnja naučnih časopisa je i profesionalni i volonterski poduhvat. Svaki naučni časopis je drugačiji, ali Nationalities Papers, poput većine časopisa, ne plaća uredništvu ništa za vođenje časopisa. Ja sam imao budžet koji je dozvoljavao da se odvoji honorar za uredničke asistente, kao i da se posjeti par konferencija na kojima je časopis trebalo predstaviti. Naravno, veliki dio čitavog poduhvata se ne plaća. Članovi i članice redakcije koji povremeno pružaju savjete i recenzije nisu plaćeni; nisu plaćeni ni recenzenti i recenzentkinje (iako smo im mogli ponuditi vaučere za 30% popusta za knjige). Časopisi su profesionalni po načinu na koji su pripremani i prodavani i, naravno, svi mi u timu časopisa ulažemo našu profesionalnu energiju i reputaciju u cio proces. Zasigurno ću ovo imati na umu kada u budućnosti budem slao naučne radove, ukoliko recenzija kasni ili nešto drugo ne ide onoliko glatko koliko bih ja želio. Kako bi se osiguralo da novi broj izlazi na svaka dva mjeseca, te da ima 6 do 8 zanimljivih i raznovrsnih naučnih radova, često sopstveni istraživački rad mora da ostane u zaleđu.

Prethodnih godina, imao sam zadovoljstvo da učestvujem u nizu radionica o tome kako objaviti naučne radove, zajedno sa uredništvom časopisa Ethnopolitics, Slavic Review, East European Politics, Europe-Asia Studies i drugih. Naša iskustva su bila iznenađujuće slična, kao što su bila i pitanja koja su postavljali zainteresovani naučnici i naučnice.

Jedan od velikih kamena spoticanja u cijelom poduhvatu je proces recenzure: iscrpljujući je kako za autora ili autorku rada, tako i za uredništvo. Autora ili autorku brinu oštri komentari i možda neka nepravedna kritika. Kao urednik, ja sam bio zabrinut oko nalaženja recenzenata i recenzentkinja, kao i oko dobijanja dobre rezencije u zadovoljavajućem vremenskom periodu (naše prosječno vrijeme između slanja rada i uredničke odluke je bilo malo duže od dva mjeseca). Opet, recenzenti i recenzentkinje nisu plaćeni i, kao i svi koji se bave naukom, često su zauzeti predavanjima, ocjenjivanjem, mentorstvom, istraživanjem, pisanjem aplikacija za istraživačke grantove, kao i možda pisanjem sopstvenog istraživanja. Stoga, ne iznenađuje to što je često teško naći naučnike i naučnice koji su voljni da se posvijete recenziji na određenu temu.

Vidio sam članke kod kojih je prva osoba od koje je traženo da napiše recenziju odgovorila tek nakon više nedjelja, druga je prihvatila da napiše recenziju, ali je nikad nije poslala, treća je prihvatila, ali onda odustala zbog manjka vremena i više od deset osoba je kontaktirano za recenziju samo jednog rada. Kad uzmemo u obzir da je oko 100 radova godišnje slato u časopis, lako možemo ocijeniti skalu čitavog poduhvata (na svu sreću, često su prve kontaktirane osobe prihvatale da pišu recenziju).

Međutim, dosta autora i autorki vjeruje kako kašnjenje recenzije ima neke veze sa ocjenom rada i da će prosto dobiti negativan odgovor. Naravno, ako se recenzenti međusobno ne slažu (a ovo se dešavalo iznenađujuće često – da jedan recenzent preporučuje rad za objavljivanje uz samo manje izmjene ili čak bez izmjena, a da drugi preporučuje da rad bude automatski odbijen), treća recenzija pomaže u donošenju odluke. Često, proces recenzure nalikuje demokratiji u čuvenoj Čerčilovoj izjavi „Demokratija je najgori oblik vladavine, osim svih drugih koji su bili isprobani s vremena na vrijeme“.

Iako bi bilo dobro razmisliti o tome kako se najbolje poigrati sa cijelim procesom (na primjer, tako što bi barem neke od recenzija bile javno dostupne), cjelokupna njegova priroda osigurava da doktorant ili doktorantkinja na malom koledžu i redovni univerzitetski profesor ili profesorica imaju istu fer šansu da objave svoje istraživanje (a vidio sam situacije u kojima su recenzenti prihvatili radove ovih prvih, a odbili radove ovih drugih).

phd050305s

Ilustracija preuzeta sa: http://www.phdcomics.com/comics/archive.php?comicid=581

Završna bilješka o otvorenom pristupu: debata o otvorenom pristupu je posljednjih mjeseci bila pogurana, na prvi pogled ishitrenim, zahtjevom da istraživanje u Ujedinjenom kraljevstvu koje finansira Vlada (čini se nejasnim šta to tačno znači) bude objavljeno u publikacijama koje imaju otvoren pristup, za koje komercijalni izdavači mogu tražiti (visoku) nadoknadu koju mogu pokriti univerziteti i/ili tijela koja su davaoci grantova. Javlja se opasnost da bi to moglo dovesti do raznih vrsta izopačenja procesa objavljivanja, koji mogu osnažiti hijerarhije među univerzitetima i unutar profesije. Nakon iskustva uređivanja časopisa koji objavljuje komercijalni izdavač i prethodnog iskustva sa onlajn časopisom, ubijeđen sam da postoje dobre strane oba modela. Časopisi koji daju otvoren pristup, koji su besplatni i za autorke i autore i za čitateljstvo, predstavljaju dobar model za časopise u budućnosti, budući da štampana izdanja časopisa nisu više neophodna čime su pali troškovi proizvodnje. Mada još uvijek postoji čudan efekat nasljedja, po kome autori i autorke preferiraju da objavljuju svoje radove u časopisima koji imaju i štampano izdanje, dok niko (osim možda osobe koja je napisala članak) više ne traži da čita štampano izdanje.

Kao rezultat, časopisi otvorenog pristupa koji su finansirani od strane univerziteta ili tijela koja daju grantove, zaslužuju više mjesta u akademiji, naročito kao mjesto za istraživanja koja su podržana kroz vladine grantove. Međutim, takođe smatram da postoji i mjesto za komercijalne publikacije koje su objavljene uz mrežu podrške komercijalnog izdavača. Iako smatram da su pretplate trenutno previsoke (i otvoreni pristup može pomoći da budu niže), zaboravlja se u debatama da izdavači nisu jedini koji imaju koristi od ovoga. Zapravo, Udruženje za proučavanje nacionalnosti (the Association for the Study of Nationalities, ASN) koje izdaje časopis, koristi prihod od časopisa za organizacije sjajnog godišnjeg kongresa u Nju Jorku.

Na kraju, par ključnih tačaka koje sam predstavljao na radionicama „kako objaviti naučni rad“:

  • Kada napišete prvu ruku teksta, prepravite je i dajte je prijatelju ili prijateljici da pročitaju
  • Nikada ne šaljite isti rad u dva časopisa istovremeno (to se jednom desilo, i Nationalities Papers i drugi časopis su odbili rad)
  • Nemojte plagirati (time možete uništiti svoju karijeru i reputaciju)
  • Budite strpljivi sa recenzijama
  • Nikada ne odgovarajte odmah na negativne recenzije (uvijek sačekajte sjutra, prespavajte). Ne samo što ćete time uredništvo učiniti manje nesrećnim, već povećavate šanse da ostane u dobrim odnosima sa časopisom.
  • Nemojte kriviti uredništvo ili slati uvrijedljive mejlove (to ne pomaže, vjerujte mi)
  • Velika većina radova zahtijeva revizije (često krupne revizije, ovo nije izuzetak, već pravilo)
  • Nemojte biti obeshrabreni, već revidirajte svoj rad (za veliku većinu radova koji budu poslati ali nikada objavljeni, odgovorni su autori i autorke koji ne pošalju revidiran članak natrag uredništvu).
  • Nemojte samo misliti o tome kako da objavite svoj rad, već i na to kako da budete čitani i citirani. Samo objavljivanje ne znači nužno i puno čitateljstva, uzevši u obzir količinu savremene akademske produkcije.

Izvor: https://fbieber.wordpress.com/2013/04/29/reflections-on-editing-a-journal-experiences-with-nationalities-papers/

Konkurs za zbirku fantastičnih priča. Refestikon, Bijelo Polje.

Lokalni javni emiter Radio Bijelo Polje raspisuje konkurs za kratku priču na temu “Đavolji prst” za Regionalni festival fantastične književnosti – Refesticon, koji se održava u maju 2015. godine u Bijelom Polju.

Propozicije konkursa:

Na konkurs se mogu slati samo neobjavljene priče (epska fantastika, naučna fantastika, fantazija, horor, legende i vilinske priče) dužine od 3 do 10 stranica na crnogorskom, srpskom, hrvatskom ili bosanskom jeziku;

Tekst treba poslati isključivo elektronskom poštom na adresu refesticon@gmail.com i to u Word-u (font Arial, veličina 12) sa naslovom, imenom i prezimenom autora / autorke, kratkom biografijom (do 300 riječi) i kontakt podacima.

Jedan autor / autorka može poslati samo jednu priču;

Objavljene priče se ne honorarišu i ne dodjeljuju se nagrade za najbolju;

Poželjno je da autori / autorke pišu o ljudima i predjelima iz Crne Gore (prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti);

Priče će biti objavljene u zbirci kratkih priča pod nazivom “Đavolji prst”.

Izbor pristiglih priča će obaviti regionalni žiri i rezultate objaviti prije održavanja festivala;
Krajnji rok za slanje radova je 20.3.2015. godine.

Zbirka odabranih priča premijerno će biti predstavljena na Festivalu fantastične književnosti “Refestikon” maja 2015. godine, a nakon toga i na srodnim festivalima širom regiona.

Novogodišnji nagradni konkurs izdavačke kuće XX vek za najbolji prikaz knjige!

 logo

Pozivamo čitaoce Biblioteke XX vek da učestvuju u novogodišnjem konkursu za nagradu za najbolji prikaz nekog našeg izdanja. Pravo učešća imaju svi naši čitaoci, bez ikakvih ograničenja.

Prikaz može da govori o bilo kojoj knjizi Biblioteke XX vek, sem knjiga urednika Biblioteke (sukob interesa!), objavljenoj u toku poslednjih pet godina, dakle o knjizi koja kao godinu izdanja ima 2009. ili neku kasniju godinu.

Tekst prikaza može da bude na srpskohrvatskom, bosanskom, hrvatskom, srpskom, crnogorskom ili engleskom jeziku. Treba da ima najmanje 2000 a najviše 4000 karaktera, da bude potpisan imenom i prezimenom autora  i da sadrži podatke o njegovoj e-adresi i broju telefona.

Prikaz treba  poslati u elektronskom obliku na adresu kontakt@bibliotekaxxvek.com  najkasnije do ponedeljka 22. decembra. Prispele prikaze pregledaće i oceniti žiri u sastavu  Erik Gordi (London), Katarina Luketić (Zagreb), Ružica Marjanović (Užice) i Milan Vlajčić (Beograd).

Pored prve nagrade  (10 knjiga Biblioteke XX vek po izboru nagrađenog autora prikaza), biće dodeljene i druga (5 knjiga) i treća nagrada (3 knjige), a svi učesnici konkursa dobiće po jednu knjigu po izboru.

Rezultati konkursa biće saopšteni najkasnije do ponedeljka 29. decembra.

Preuzeto sa: http://www.bibliotekaxxvek.com/novogodisnji-nagradni-konkurs/