Kako izgleda jedna kolektivna etnografska intervencija u kulturno nasljeđe?

Ovaj tekst otvara “Etno-antropološke razgovore”, novu seriju autorskih blogova Akvamarin Presa. Naš blog je mjesto za vođenje razgovora na etnološke i antropološke teme od zajedničkog interesa.
U “Etno-antropološkim razgovorima” ćete u narednih nekoliko mjeseci moći čitati tekstove različitih autorki i autora dva do tri puta mjesečno, a format će biti raznolik: od osvrta na trenutna društveno-politička dešavanja, predstavljanja različitih projekata, preko recenzija starih i savremenih etnografija, do prevoda i odlomaka iz objavljenih naslova.
Molimo vas da se uključite u “Etno-antropološke razgovore”! Tragamo za zanimljivim tekstovima antropološkinja i antropologa najrazličitijih profila i statusa: studentkinja i studenata, etabliranih profesorica i profesora, istraživačica i istraživača, onih koji sarađuju sa aktivističkim ili umjetničkim svjetovima, koji koriste antropološke uglove posmatranja u državnim institucijama, i tako redom.
Ukoliko želite da učestvujete u “Etno-antropološkim razgovorima”, pošaljite nam svoj tekst na adresu urednistvo [@] aquamarinepress.com i, naravno, komentarišite objavljene blogove.
Dobrodošle i dobrodošli!

 

 

KAKO IZLEDA JEDNA KOLEKTIVNA ETNOGRAFSKA INTERVENCIJA U KULTURNO NASLJEĐE?

 

Prošle nedelje je objavljen “Veliki vječiti Kvir sanovnik“, u saradnji izdavačke kuće Akvamarin Pres i NVO Queer Montenegro. Kvir sanovnik je kolektivna etnografska intervencija u kulturno nasljeđe. Od predstavlja jedan od mnogih primjera kako etno-antropološko znanje može biti iskorišćeno izvan akademskog konteksta fakultetskih učionica, istraživačkih instituta, i naučnih konferencija. U nastavku teksta možete pročitati odlomke iz predgovora, u kojima opisujem kako je i zašto nastao kvir sanovnik.

Kvir sanovnik predstavlja intervenciju u klasične sanovnike koji se, kao dio Vječitih narodnih kalendara, mogu naći u mnogim domaćinstvima, bibliotekama, knjižarama i antikvarnicama. Smatrali smo da je intervencija neophodna iz nekoliko razloga.

Klasični sanovnici su kompilacije lokalnog, dijeljenog, takozvanog „tradicionalnog“ i „narodnog“ znanja o tome šta snovi mogu da znače, kompilacije koje se već dugo koriste u bivšim jugoslovenskim zemljama. Znanje koje nude sanovnici nije nužno istinito. Drugim riječima, sanjati neman ne mora da znači da ćete sigurno na javi doživjeti poslovni neuspjeh. Međutim, nezavisno od njihove istinitosne vrijednosti, sanovnici su djelotvorni u društvenom smislu. Neki ljudi uopšte ne vjeruju znanju koje nude sanovnici, neki mu većinom vjeruju, a neki vjeruju tom znanju uz zadršku ili racionalni otklon, pa sanovniku pristupaju kao jednom od mnogih mogućih tumačenja snova. Međutim, koliko god (ne) vjerovala sanovnicima, velika većina ljudi je bila u prilici da ih pročita.

Često prelistavani ili traženi preko interneta, sanovnici i sanjarice u izvesnoj mjeri oblikuju naša shvatanja odnosa između različitih pojmova i različitih sfera života. Oni kodifikuju određene veze između pojmova – na primjer, tako što sugerišu da između „nemani“ i „profesionalnog neuspjeha“ postoji uzročno-posljedična povezanost: ako sanjate neman (uzrok), doživjećete poslovni neuspjeh na javi (posljedica).

Neke od veza koje su kodifikovane sanovnicima jesu maštovite i neočekivane (npr. sanjati lubenicu znači ljubomoru na javi). Neke su arhaične, budući da predstavljaju vrlo jasan odraz života u 19. vijeku, odnosno u trenutku u kome je sanovnik nastao kao vrsta znanja i kao žanr pisanja (na primjer, sanjati dušek znači gospodstvo ili blagostanje na javi – ovakva veza je imala smisla onda kada je posjedovanje dušeka bio znak materijalne sigurnosti i dobrog imovinskog stanja). Neke mogu biti duhovite ili blago lascivne (na primjer, sanjati vatrogasce znači da će vam se nade ispuniti). Međutim, mnoge veze koje nude klasični sanovnici su vrlo jasno heteroseksističke, patrijarhalne, rasističke, nacionalističke, i slično.

Po mnogim klasičnim sanovnicima, „tući svoju ženu“ znači „nevjerna ti je“, a „tući se sa svojom ženom“ znači „svađu u kući“. Preštampavajući ovakve unose iz jednog u drugo izdanje, sanovnici i sanjarice obnavljaju vezu između nasilja nad ženama i vjernosti, odnosno normalizuju ideju da ljubav, vjernost ili nevjerstvo treba da imaju ikakve veze sa nasiljem. Na sličan način, klasični sanovnici mnogim svojim unosima čine prihvatljivom ideju da je brak najviša forma koju ljubav može i treba da uzme – čime čine nevidljivim i inferiornim sve gej, lezbejske i strejt parove koji zakonski ne mogu, ili ideološki ne žele da se vjenčaju. Klasični sanovnici sugerišu da „ciganska čerga“ znači da se treba „čuvati krađe“, a da „fes“ najavljuje „oskudicu i žalost“.

Sve ovo pokazuje da klasični sanovnici i sanjarice nijesu politički naivni i nevini – ma koliko bili maštoviti i zanimljivi, oni takođe kodifikuju određena očekivanja i ideje o muškarcima i ženama, seksualnim praksama, ljubavi, naciji, rasi, religiji, klasi i tako redom.

kvir sanovnik naslovna mala

Kvir sanovnik je timski pokušaj da se očuvaju maštoviti, zanimljivi, intelektualno provokativni okviri znanja koje nudi klasični sanovnik, a da se patrijarhalne, heteroseksističke, rasističke, klasističke i mnoge druge problematične veze, koje sanovnik uspostavlja, izbrišu ili transformišu. Na njemu je radilo petnaestak ljudi, uglavnom ekspertkinja i eksperata za etnologiju i antropologiju, ali i par spisateljica i osoba koje su ekspertkinje ili eksperti za rodne studije, sociologiju, studije književnosti i medicinu. Članice i članovi tima dolaze iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, nekih od zemalja u kojima se sanovnici i sanjarice široko koriste u svakodnevnom životu, preštampavaju i objavljuju u Velikim vječitim kalendarima.

Svi smo krenuli da radimo na jednom ili nekoliko slova, sa idejom da transformišemo heteroseksističke, patrijarhalne i rasističke veze, a onda su različite osobe u timu uočile različite stvari. Nekima od nas su posebno zasmetali unosi koji su sugerisali da sanjati osobu sa nekom vrstom invaliditeta znači nešto loše, drugima unosi koji su stereotipizovali etno-nacionalne kategorije, trećima unosi koji su nosili lošu simboliku za neke životinje. Nakon individualnog rada na pojedinačnim slovima, kvir sanovnik je prošao kroz lekturu i završne intervencije. Generalno govoreći, u kvir sanovniku smo željeli da ispratimo logičku i jezičku strukturu klasičnih sanovnika, tako da njihovi problematični momenti budu transformisani, a da se ne primijeti da je transformacija rađena.

Način na koji smo intervenisali objasniću na par primjera.

Klasični sanovnici nerijetko nude tumačenje toga šta znači „vidjeti silovanje“ ili „vršiti silovanje“, ali ne i preživjeti ga. Tako, dok je seksualno nasilje u mnogim sanovnicima kodifikovano kao pojam i kao riječ, konsenzualni seksualni, polni odnos je skriven iza riječi „ljubavni doživljaj“ i eksplicitno spomenut samo u obliku „nevinost izgubiti“ i „podati se nekome“ (pri čemu znači „veliku sramotu“, odnosno da „opasnost samo čeka da pogriješiš“). U kvir sanovniku, unosi koji spominju silovanje su izbrisani, zato što je potpuno neprihvatljivo da se kodifikuje jedno jedino moguće tumačenje za brutalni zločin, krivično djelo i neshvatljivo traumatičan, nasilan događaj nakon koga svaka preživjela osoba traži sopstveni put kako bi osmislila svoju svakodnevicu. Izbrisan je i pojam „tući svoju ženu“. Takođe, pojmovi „nevinost izgubiti“ i „podati se nekome“ su transformisani, zato što nijedan konsenzualni seksualni čin – prvi, hiljadu i prvi, lezbejski, gej, strej, u braku ili van njega, između dvije ili više osoba, sa nekim koga ste tek upoznali ili sa dugogodišnjim partnerom ili partnerkom – ne smije da bude povezan sa stidom i sramotom, u kvir sanovniku ili van njega.

Dalje, klasični sanovnici sugerišu da sanjati ujaka znači „iznenadno veselje“, ali da sanjati ujnu znači „svađu u porodici“. Tu je ujak, kao muški konsagvini (krvni) rođak, povezan sa nečim lijepim. Sa druge strane, afinalna (preko braka) ženska rođaka, koja pretpostavljeno treba da „uđe“ u muževljevu kuću – ujna – simbolizuje svađu. I ovakvo tumačenje je transformisano u kvir sanovniku, zato što su ljubomora i neprijateljstvo među ženama i prema ženama jedan od ključnih mehanizama preko kojih patrijarhat opstaje. Ovakvi afekti ukidaju mogućnost da žene artikulišu međusobnu solidarnost zbog dijeljenog iskustva opresije, te time da potencijalno ugroze odnose koji ih ugrožavaju … To što žene same često usvajaju ovakve vrste identifikacije i dopuštaju da njihovi međusobni odnosi budu regulisani kroz ljubomoru, takmičenje i neprijateljstvo jeste jedna od velikih podvala patrijarhata – kojoj se možemo suprostaviti kroz politiku solidarnosti i prijateljstva sa drugim ženama. U kvir sanovniku, ujna nije simbol svađe, već poklona – ultimativnog načina da se neopipljivost društvenih veza otjelotvori u svakodnevnom životu.

Pored transformacije mizoginih tumačenja, u kvir sanovnik je uključeno nekoliko novih pojmova kako bi ne-heteroseksualne prakse bile vidljivije.

Tako, u kvir sanovniku možete pročitati šta znači ako sanjate nešto u vezi sa muželožnikom ili adžuvanom (što su stari termini za gej muškarca), odnosno ženeložnicom (lezbejka) ili džuvljarkom (lezbejka na romskom jeziku). Jasmina Čaušević je imala veliku ulogu u osmišljavanju ovog dijela sanovnika i pomogla je da se skuje novi pojam za biseksualne osobe: suguboložnik / suguboložnica (sugubo znači dvostruko na staroslovenskom).

Pored toga, objašnjeno je šta znači ako se sanja rukoblud, reference na brak su dopunjene referencama na registrovana životna partnerstva i ljubavne veze, spominjanja razvoda su dopunjena referencama na raskide i rastavljanje, i tako redom.

Međutim – paralelno sa trudom da se interveniše u glorifikaciju braka i heteronormativnu i nasilnu konceptualizaciju seksa u klasičnim sanovnicima – poštovani su njihovi postojeći jezički kodovi. Stoga, baš kao i u klasičnom, u kvir sanovniku sintagma „ljubavni doživljaj“ znači seks, a „ljubavna ognjica“ je drugo ime za strast.

Što se tiče etno-nacionalnih i rasnih kategorija, neke su izbrisane, a neke su ostavljene, u skladu s različitim idejama ljudi iz našeg tima. Iako su nedvosmisleno stereotipi, neki od unosa (Eskim/ka i slično) su ostavljeni, budući da umanjuju utisak da je svakodnevica u zemljama bivše Jugoslavije nužno bijela.

Uopšteno govoreći, kvir sanovnik predstavlja javnu interevenciju čiji je cilj da se raskinu neke od duboko opresivnih veza između pojmova u kulturnom nasljeđu i u lokalnom, tradicionalnom znanju, kao i da se umjesto njih predlože neke druge vrste veza i pojmova koje su, nadam se, manje nepravedne, a podjednako utemeljene u svakodnevnim praksama snjevača i snjevačica, koji će čitati ovaj sanovnik.

Kvir sanovnik je nastao i iz uvjerenja da kulturno nasljeđe nije zamrznuta, nepromjenljiva, jasno definisana kategorija koju eksperti treba samo da popišu, čuvaju i prenose dalje. On prepliće etnološko-antropološko znanje (kao i znanje iz akademskih studija roda, feminizma, književnosti ili sociologije) sa postojećim korpusom tradicionalnog znanja, kako bi sanovnik bio otvoreniji prema različitim ljudima koji imaju različita iskustva i nalaze se u nejednakim pozicijama.

Konačno, zašto se ovo zove Kvir sanovnik? Ime je direktna referenca na dio savremene kritičke društvene teorije koja se naziva „kvir teorija“, kao i na naziv organizacije „Kvir Crna Gora“, koja je jedan od izdavača sanovnika.

Riječ „kvir“ (eng. queer) u engleskom jeziku znači nešto čudno, iskrivljeno, izopačeno, abnormalno, neuklopivo. Od 1990-tih naovamo, koristi se u nešto užem smislu da opiše ljude koji žive izvan normi heteroseksualne patrijarhalne zajednice, ali i sve one koji se ne uklapaju u jedan zadati okvir života, bilo da je strejt ili ne.

Termin kvir se koristi da uhvati fluidnost i promjenljivost kategorija kroz koje razumijemo rodne i seksualne (kao i mnoge druge) identitete. Umjesto da o hetero- i neheteroseksualnosti mislimo kroz sliku multikulturnog mozaika, u kome jedna osoba zauzima jedno mjesto i svi koji dijele isto mjesto se ponašaju na isti način (tako da, na primjer, sve strejt osobe možemo predstaviti plavom, a sve gej muškarce žutom bojom), kvir dopušta da se o seksualnosti, rodu i polu razmišlja kao o življenim praksama. Kao relacioni pojam, kvir nema jedno jasno značenje – zato što svoje značenje dobija u odnosu na druge pojmove, njihove raznolike istorije i prakse.

Kao što sam spomenula, kvir je danas naziv za jedan pravac kritičke društvene teorije; zatim, za jednu vrstu aktivizma i politike u kojima vrlo različiti akteri grade međusobnu solidarnost na promjenljivim i privremenim osnovama; za umjetnički pravac koji dovodi u pitanje heteronormativnost, kao i sve vrste dominantnih normi uopšte, i tako redom.

Nepotpuna definisanost predstavlja jedan od glavnih elemenata šarma pojma „kvir“, kako piše Džagouz: „Opšte uzev, terminom queer opisuju se oni gestovi ili analitički modeli kojima se dramatizuje nekoherentnost navodno stabilnih relacija između hromozomskog pola, roda i seksualne želje. Suprotstavivši se ovakvom modelu stabilnosti (…) queer se usredsređuje na neusaglašenost pola, roda i želje“ (2007: 11). Možda najbolji prevod pojma „kvir“ u zemljama bivše Jugoslavije jeste riječ „kvar“, odnosno „tehnički termin koji doslovno znači kvar u mašini“, zato što „u ovom svijetu kapitalizma, nacionalizma, rasizma, militarizma, seksizma i homofobije“, biti kvar u mašini jeste razlog za slavlje (kolektiv Kvir Beograd, navedeno u Dioli 2009: 34).

U skladu sa ovakvom idejom kvirovanja – ili kvarenja – kulturnog nasljeđa, kvir sanovnik je jezički promiskuitetan. Tumačenja nekih slova su na crnogorskom, neka druga su na bosanskom, neka slova su na hrvatskom, a neka su na srpskom jezičkom standardu. Izbor ko će raditi koje slovo je bio nasumičan, a autorke i autori uglavnom su vršili intervencije prateći jezički standard kojim i inače pišu i govore.

Uživajte.

 

Navedene reference

Dioli, Irene. 2009. Back to a Nostalgic Future: The Queeroslav Utopia. Sextures 1 (1):24-42.

Džagouz, Anamari. 2007. Queer Teorija: Uvod. Beograd: Centar za ženske studije.

 

piše: Čarna Brković

Čarna Brković (PhD University of Manchester) je etnološkinja i socijalna antropološkinja koja etnografski istražuje modalitete moći u savremenim politikama života u jugo-istočnoj Evropi, kao i pitanja socijalne pravde, humanosti, državljanstva i klijentelizma. Njene radove možete čitati ovdje.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s