Tag Archives: nauka

Poziv za konferenciju “Savremene nativne stvarnosti”!

Savremene nativne stvarnosti

Poziv za konferenciju

Pozivamo naučnice i naučnike da nam se pridruže na međunarodnoj konferenciji „Savremene nativne stvarnosti“ koja će biti organizovana na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, Univerzitet Crne Gore, 25-27. juna 2015. godine.

Budući da „stvarnosti“ možemo razumjeti kao „osobine i okolnosti koje oblikuju nečiju perspektivu“, radovi mogu doći iz širokog spektra disciplina, uključujući studije kulture i etničke studije, filozofiju, sociologiju, antropologiju, istoriju, vizuelne umjetnosti, književnost, lingvistiku i studije obrazovanja. Pod „savremenim“ podrazumijevamo isključivo fenomene povezane sa nativnim zajednicama nakon prelaska u 21. vijek. Nadamo se da će naučnice i naučnici iz najrazličitijih disciplina sopstvena istraživanja lako moći da uklope u ovu temu.

Želimo da stvorimo upečatljiv mozaik radova, te u obzir mogu doći performansi, predstave, pričanje priča, projekcije vizuelnog materijala, izložbe, kao i poster sesije. Očekujemo učešće nekoliko priznatih naučnika i naučnica i filmskih stvaralaca iz Kanade i SADa, te planiramo događaj na kome bi se umjetnici i naučnice mogli sresti i privremeno zajednički razvijati ideje.

Konferenciju će otvoriti dr Timoti Petete sa University of Central Oklahoma, Edmond, OK, USA, predavanjem Nativna retorika i novi mediji.

Prijava treba da sadrži:

  • apstrakt dužine do 250 riječi (u word formatu)
  • do 10 ključnih riječi
  • biografsku crticu

Prijave treba poslati do 03.04.2015. na adresu dr Marije Krivokapić (marija13a@gmail.com) ili dr Sanje Runtić (sruntic@ffos.hr)

Participacija za konferenciju je 70EUR za predavačko osoblje i 50EUR za studente i studentkinje. Participacija uključuje konferencijski materijal, zbirku apstrakata, konferencijsku večeru, konferencijsku ekskurziju, osvježenje, kao i CD nastupa i zbornik konferencijskih izlaganja.

Participaciju treba platiti do 01. maja 2015. godine. Detalji o bankovnom računu će biti poslati učesnicama i učesnicima nakon roka za registraciju.

Organizacioni odbor:

  • Neil Diamond
  • Dr. Marija Krivokapić
  • Dr. Timothy Petete
  • Dr. Sanja Runtić

Akademski odbor:

  • Dr. Janko Andrijašević, University of Montenegro
  • Dr. Jeanine Belgodere, University of Le Havre, France
  • Dr. Carla Comellini, University of Bologna, Italy
  • Dr. Marija Krivokapić, University of Montenegro
  • Dr. Vesna Lopičić, University of Niš, Serbia
  • Dr. Aleksandra Nikčević-Batrićević, University of Montenegro
  • Dr. Timothy Petete, University of Central Oklahoma, USA
  • Dr. Sanja Runtić, University of Osijek, Croatia

Za više informacija, idite na sajt konferencije: http://www.web.ffos.hr/cir/

glavni_header_en

Contemporary Indigenous Realities

Call for Papers

We invite scholars to join us at the international conference Contemporary Indigenous Realities to be held at the Faculty of Philosophy, Nikšić, University of Montenegro, on June 25-27, 2015.

“Realities,” being “attributes and circumstances that shape one’s perspective,” invite contributions from a variety of disciplines including cultural and ethnic studies, philosophy, sociology, anthropology, history, arts, literature, linguistics, and education. By “contemporary” we mean exclusively turn of the twenty-first century phenomena related to indigenous peoples. We hope that scholars working within this broad range of fields should be able to easily tailor their current research around this topic.

We are interested in creating a vivid mosaic of contributions that would also involve performances, story-telling events, screenings, exhibitions, and poster sessions. We anticipate participation of several renowned scholars and filmmakers from Canada and the USA and are working towards an event at which scholars and artists would meet and temporarily work together towards new ideas.

Dr. Timothy Petete from the University of Central Oklahoma, Edmond, OK, USA, will open the conference addressing Indigenous Rhetorics and New Media.

Abstracts containing up to 250 words (in Word format), up to 10 keywords, and a bio sketch, should be sent by April 3, 2015 to either Dr. Marija Krivokapić at marija13a@gmail.com or Dr. Sanja Runtić at sruntic@ffos.hr.

The conference fee is 70.00 euros for teachers and 50.00 euros for students. It includes conference material with the book of abstracts, conference dinner, conference excursion, refreshments, a CD of performances, and the book of proceedings. The conference fee is to be paid by May 1, 2015. The bank account details will be sent to the authors after the registration deadline.

  • For the Organizing Committee
    Neil Diamond
    Dr. Marija Krivokapić
    Dr. Timothy Petete
    Dr. Sanja Runtić
  • For the Academic Committee
  • Dr. Janko Andrijašević, University of Montenegro
    Dr. Jeanine Belgodere, University of Le Havre, France
    Dr. Carla Comellini, University of Bologna, Italy
    Dr. Marija Krivokapić, University of Montenegro
    Dr. Vesna Lopičić, University of Niš, Serbia
    Dr. Aleksandra Nikčević-Batrićević, University of Montenegro
    Dr. Timothy Petete, University of Central Oklahoma, USA
    Dr. Sanja Runtić, University of Osijek, Croatia

For more information visit: http://www.web.ffos.hr/cir/

Da li muzeji mogu da se igraju? Pohađajte vebinar organizovan u Bolonji

Prenosimo vam informaciju o seminaru “Da li muzeji mogu da se igraju?”, koji će biti održan 6. marta 2015. godine u Bolonji, Italija. Seminar će biti besplatno dostupan preko interneta (biće organizovan kao tzv. webinar).

csm_CMP_Header_8c81fe5523

Muzeji su često percipirani kao ozbiljna, grandiozna i zastarjela mjesta. Polazeći od takvog utiska, naš kongres će razmatrati pitanje – da li se muzeji mogu igrati? – i istražiće veze koje mogu biti stvorene između muzeja i igre.

Kongres će biti uživo strimovan preko interneta na adresi: http://videocenter.lepida.it

Učešće je besplatno, a registracija nije neophodna.

Program:

Prva sesija: 9-13h

Roberto Farné, University of Bologna

Annemies Broekgaarden, Rijksmuseum (Amsterdam, The Netherlands)

Almut Grüner, Freilichtmuseum (openair museum) Neuhausen (Neuhausen, Germany)

Flavio Tuliozi, Italiantoy/Calembour design

Margherita Sani, Instituto Beni Culturali and NEMO network (Italy)

Druga sesija: 14-17h

Ute Marxreiter, research assistant, Education, Outreach, Visitor Services, General Directorate Staatliche Museen zu Berlin – Preußischer Kulturbesitz (Berlin, Germany)

Léontine Meijer-van Mensch, Museum of European Cultures (Berlin, Germany)

Francesco Zurlo, Politecnico di Milano (Milan, Italy)

Davide Baruzzi and Rosanna Spanò, BAM! Strategie Culturali

Prilagođeno sa adrese: http://www.ne-mo.org/our-actions/actions-for-museum-professionals/webinars/webinar-can-museums-play-150306.html#c1858

Šta čini stvari etnografskim?

U ovom postu pročitajte kako možete prepoznati etnografski tekst, šta sačinjava etnografiju kao poseban žanr i kako se značenje etnografskog realizma promijenilo u posljednjih trideset godina.

Šta čini stvari etnografskim?

Kerol MekGrahan

 

Kako znate da čitate etnografiju? Šta čini knjigu ili članak etnografskim? Prošlog semestra predavala sam nov dodiplomski kurs pod imenom „Čitati etnografiju“ u kome sam svojim studentima i studentkinjama postavljala ovakva pitanja, kako bismo zajednički procijenili specifičnost i sadržaj etnografskog znanja. Prvi izazov sa kojim smo se susreli bio je da odredimo šta znači pojam „etnografski“. Šta su osobine koje neki naučni rad čine etnografskim, a ne samo deskriptivnim ili antropološkim?

Etimološki, riječ „etnografski“ potiče od riječi etnografija. Slijedeći svoje grčke korijene, etnografija se odnosi na pisanje ljudi, društva, kulture: ethnos znači „narod/ljudi“ a grapho znači „pisati“. Kao imenica, etnografija nije više ograničena samo na pisanje. Često se koristi da označi vrstu istraživanja. Antropolozi kao i ne-antropolozi govore kako „rade etnografiju“, koristeći ovaj pojam kao skraćenicu za terensko istraživanje, govoreći „etnografija“, kada misle na etnografsko istraživanje. Pod etnografskim istraživanjem podrazumijevamo uvijek promjenljiv malinovskijevski program po kome obično jedan usamljen etnograf ili etnografkinja borave na terenu vršeći posmatranje sa učestvovanjem, živjeći sa zajednicom koju istražuju i ispitujući ritmove, logike i komplikacije onog načina života koji vode ljudi u tom mjestu, ili pak različiti ljudi u različitim mjestima. Ali čak i u svojoj snažnoj metodološkoj verziji, etnografija se ne tiče samo metode. (Etnografija sasvim sigurno ne znači da istraživač samo gleda, ili intervjuiše nekoga ili da okuplja fokus grupu, kao što se ponekad misli) Pojmovi „etnografija“ i „etnografski“ odnose se na metod i teoriju i materijalni objekat (knjigu), kao i na mjesto u svijetu.

Kao što Šeri Ortner piše u svojoj knjizi iz 2006. godine, Anthropology and Social Theory, etnografija je:

„uvijek značila pokušaj da se razumije drugi životni svijet, pri čemu istraživač ili istraživačica koristi sebe – koliko je god moguće – kao instrument saznavanja.“

Istraživati i pisati etnografski je praksa utemeljena u iskustvu i tijelu. U klasičnoj formulaciji Kliforda Gerca, mi u disciplini očekujemo da se etnografija sastoji od „gustog opisa“. To šta tačno podrazumijeva gusti opis mijenjalo se kroz decenije i u zavisnosti od teorijskih i metodoloških opredjeljenja, ali jedna stvar koja je ostala konstantna je posvijećenost realizmu. Bilo da uzme formu ne-fikcije ili fikcije, proze ili poezije, etnografija je realističan žanr.

Na predavanjima, pratili smo etnografsko tako što smo čitali i poredili šest različitih savremenih etnografija o različitim dijelovima svijeta, pri čemu su ih sve napisali američki antropolozi. (Uzmimo u obzir da je ovo bio dodiplomski kurs, na master ili doktorskim kursevima možete raditi različite stvari sa periodima i nacionalnim naukama). Tih šest etnografija su:

Kit Baso: „Mudrost sjedi u mjestima: pejzaž i jezik kod zapadnih Apača“,

Kristen Godsi: „Izgubljeni u tranziciji: etnografije svakodnevnog života nakon komunizma“,

Dona Goldštajn: „Smijeh koji nije na mjestu: rasa, klasa, nasilje i seksualnost u favelama Ria“,

Deni Hofman: „Mašine rata: mladi muškarci i nasilje u Sijera Leoneu i Liberiji“,

Mandana Limber: „U vrijeme nafte: pobožnost, sjećanje i društveni život u omanskom gradu“,

kao i moja knjiga „Uhapšene istorije: Tibet, CIA i sjećanja na zaboravljeni rat“

Prije čitanja etnografija, čitali smo i razgovarali o trendovima i promjenama u etnografskom pisanju u antropologiji. Ključni tekst za nastavu je bio „Etnografije kao tekstovi“, Džordža Markusa i Dika Kušmana, objavljen 1982. godine u Annual Review of Anthropology, u kome autori daju pregled stanja etnografskog pisanja nakon Gercove knjige „Tumačenje kultura“, koja je promijenila disciplinu. Markus i Kušman identifikuju devet stvari koje karakterišu etnografsko realistično pisanje:

  1. narativna struktura je organizovana tematski, hronološki, ili problemski;
  2. etnografski glas u tekstu je neprimjetan;
  3. koristi se „narod“ kao zajednički imenitelj, ne spominju se pojedinačni karakteri;
  4. zasniva se na etnografskim podacima dobijenim u toku terenskog istraživanja;
  5. fokus je stavljen na svakodnevne situacije, na ono što etnografi vide kao spajanje interpretativnih i realističkih ciljeva;
  6. istaknuta je nativna tačka gledišta;
  7. za svaku generalizaciju dat je dovoljan kontekst i opisane su specifičnosti;
  8. korišćen je disciplinarni žargon, čime se signalizira antropološka naučnost; i
  9. ponuđene su kontekstualne egzegeze nativnih koncepata i diskursa.

Ova lista je napravljena prije trideset godina. Neki njeni dijelovi su izdržali test vremena, ali kako bi ovakva lista mogla izgledati ako bismo je pravili danas, 2012. godine?

Dok su moji studenti i studentkinje tokom semestra čitali gore spomenute etnografije, analizirali smo svaku u odnosu na listu koju su sastavili Markus i Kušman, procjenjujući kako etnografije tako i listu. Na kraju kursa, zajednički smo generisali našu sopstvenu listu. Naša lista takođe navodi devet karakteristika koje danas čine nešto etnografskim:

  1. postoji antropološka svrha, vidljiva u istraživačkom pitanju i argumentu;
  2. ipak, ta opšta antropološka svrha je u dijalogu sa pitanjima od lokalnog značaja;
  3. postoji pokušaj da se artikuliše nativna tačka gledišta;
  4. fokus je stavljen na etnografske stvarnosti, na život onako kako je življen, na svakodnevni život i uobičajeno vrijeme, a ne samo na vrijeme vanrednih okolnosti;
  5. ljudi su predstavljeni kao osobe sa ličnim imenima, a ne kao kategorije;
  6. jasno je istaknuta proizvodnja etnografskog znanja, odnosno objašnjeno je kako je došlo do toga da antropološkinja zna ono što zna;
  7. postoji dovoljan opis konteksta i zaleđa u smislu književnosti, istorije, teorije, itd.
  8. jasno je opisana etnografova veza sa zajednicom o kojoj piše, kao i način na koji je stekao povjerenje ljudi o kojima piše, kako su izgrađene veze bliskosti i brige; i
  9. jasan je naučni kredibilitet autora, čitateljsko povjerenje u njegove stručne kvalifikacije.

Moje studentkinje i studenti su tri stvari koje se ne nalaze na listi Markusa i Kušmana smatrali ključnim za pisanje uspješne etnografije. U pitanju su:

  • Transparentnost etnografkinje kao istraživačice; ne samo u smislu dragovoljne samo-refleksivnosti, već kao jasno i direktno prenešeno objašnjenje načina na koje je znanje akumulirano u toku istraživanja, kao i veze etnografkinje sa zajednicom koju je proučavala;
  • Ljudi su prisutni u tekstu kao ličnosti koje čitatelji upoznaju, kao stvarni ljudi koji su ono što jesu;
  • Jasna demonstracija značaja istraživane teme – ne samo za antropologiju, već za ljude u proučavanoj zajednici.

Za moje studentkinje i studente, ovo su bile najvažnije odlike savremenog etnografskog realizma. Ovo su stvari neophodne da se etnografsko učini gustim, te stoga i stvarnim i vjerodostojnim.

index

Izvor: http://savageminds.org/2012/05/31/what-makes-something-ethnographic/

Refleksije o uređivanju naučnog časopisa: iskustva sa časopisom Nationalities Papers

Pročitajte blog Florijana Bibera o uređivanju akademskih časopisa na engleskom jeziku:

Proizvodnja naučnih časopisa je i profesionalni i volonterski poduhvat. Svaki naučni časopis je drugačiji, ali Nationalities Papers, poput većine časopisa, ne plaća uredništvu ništa za vođenje časopisa. Ja sam imao budžet koji je dozvoljavao da se odvoji honorar za uredničke asistente, kao i da se posjeti par konferencija na kojima je časopis trebalo predstaviti. Naravno, veliki dio čitavog poduhvata se ne plaća. Članovi i članice redakcije koji povremeno pružaju savjete i recenzije nisu plaćeni; nisu plaćeni ni recenzenti i recenzentkinje (iako smo im mogli ponuditi vaučere za 30% popusta za knjige). Časopisi su profesionalni po načinu na koji su pripremani i prodavani i, naravno, svi mi u timu časopisa ulažemo našu profesionalnu energiju i reputaciju u cio proces. Zasigurno ću ovo imati na umu kada u budućnosti budem slao naučne radove, ukoliko recenzija kasni ili nešto drugo ne ide onoliko glatko koliko bih ja želio. Kako bi se osiguralo da novi broj izlazi na svaka dva mjeseca, te da ima 6 do 8 zanimljivih i raznovrsnih naučnih radova, često sopstveni istraživački rad mora da ostane u zaleđu.

Prethodnih godina, imao sam zadovoljstvo da učestvujem u nizu radionica o tome kako objaviti naučne radove, zajedno sa uredništvom časopisa Ethnopolitics, Slavic Review, East European Politics, Europe-Asia Studies i drugih. Naša iskustva su bila iznenađujuće slična, kao što su bila i pitanja koja su postavljali zainteresovani naučnici i naučnice.

Jedan od velikih kamena spoticanja u cijelom poduhvatu je proces recenzure: iscrpljujući je kako za autora ili autorku rada, tako i za uredništvo. Autora ili autorku brinu oštri komentari i možda neka nepravedna kritika. Kao urednik, ja sam bio zabrinut oko nalaženja recenzenata i recenzentkinja, kao i oko dobijanja dobre rezencije u zadovoljavajućem vremenskom periodu (naše prosječno vrijeme između slanja rada i uredničke odluke je bilo malo duže od dva mjeseca). Opet, recenzenti i recenzentkinje nisu plaćeni i, kao i svi koji se bave naukom, često su zauzeti predavanjima, ocjenjivanjem, mentorstvom, istraživanjem, pisanjem aplikacija za istraživačke grantove, kao i možda pisanjem sopstvenog istraživanja. Stoga, ne iznenađuje to što je često teško naći naučnike i naučnice koji su voljni da se posvijete recenziji na određenu temu.

Vidio sam članke kod kojih je prva osoba od koje je traženo da napiše recenziju odgovorila tek nakon više nedjelja, druga je prihvatila da napiše recenziju, ali je nikad nije poslala, treća je prihvatila, ali onda odustala zbog manjka vremena i više od deset osoba je kontaktirano za recenziju samo jednog rada. Kad uzmemo u obzir da je oko 100 radova godišnje slato u časopis, lako možemo ocijeniti skalu čitavog poduhvata (na svu sreću, često su prve kontaktirane osobe prihvatale da pišu recenziju).

Međutim, dosta autora i autorki vjeruje kako kašnjenje recenzije ima neke veze sa ocjenom rada i da će prosto dobiti negativan odgovor. Naravno, ako se recenzenti međusobno ne slažu (a ovo se dešavalo iznenađujuće često – da jedan recenzent preporučuje rad za objavljivanje uz samo manje izmjene ili čak bez izmjena, a da drugi preporučuje da rad bude automatski odbijen), treća recenzija pomaže u donošenju odluke. Često, proces recenzure nalikuje demokratiji u čuvenoj Čerčilovoj izjavi „Demokratija je najgori oblik vladavine, osim svih drugih koji su bili isprobani s vremena na vrijeme“.

Iako bi bilo dobro razmisliti o tome kako se najbolje poigrati sa cijelim procesom (na primjer, tako što bi barem neke od recenzija bile javno dostupne), cjelokupna njegova priroda osigurava da doktorant ili doktorantkinja na malom koledžu i redovni univerzitetski profesor ili profesorica imaju istu fer šansu da objave svoje istraživanje (a vidio sam situacije u kojima su recenzenti prihvatili radove ovih prvih, a odbili radove ovih drugih).

phd050305s

Ilustracija preuzeta sa: http://www.phdcomics.com/comics/archive.php?comicid=581

Završna bilješka o otvorenom pristupu: debata o otvorenom pristupu je posljednjih mjeseci bila pogurana, na prvi pogled ishitrenim, zahtjevom da istraživanje u Ujedinjenom kraljevstvu koje finansira Vlada (čini se nejasnim šta to tačno znači) bude objavljeno u publikacijama koje imaju otvoren pristup, za koje komercijalni izdavači mogu tražiti (visoku) nadoknadu koju mogu pokriti univerziteti i/ili tijela koja su davaoci grantova. Javlja se opasnost da bi to moglo dovesti do raznih vrsta izopačenja procesa objavljivanja, koji mogu osnažiti hijerarhije među univerzitetima i unutar profesije. Nakon iskustva uređivanja časopisa koji objavljuje komercijalni izdavač i prethodnog iskustva sa onlajn časopisom, ubijeđen sam da postoje dobre strane oba modela. Časopisi koji daju otvoren pristup, koji su besplatni i za autorke i autore i za čitateljstvo, predstavljaju dobar model za časopise u budućnosti, budući da štampana izdanja časopisa nisu više neophodna čime su pali troškovi proizvodnje. Mada još uvijek postoji čudan efekat nasljedja, po kome autori i autorke preferiraju da objavljuju svoje radove u časopisima koji imaju i štampano izdanje, dok niko (osim možda osobe koja je napisala članak) više ne traži da čita štampano izdanje.

Kao rezultat, časopisi otvorenog pristupa koji su finansirani od strane univerziteta ili tijela koja daju grantove, zaslužuju više mjesta u akademiji, naročito kao mjesto za istraživanja koja su podržana kroz vladine grantove. Međutim, takođe smatram da postoji i mjesto za komercijalne publikacije koje su objavljene uz mrežu podrške komercijalnog izdavača. Iako smatram da su pretplate trenutno previsoke (i otvoreni pristup može pomoći da budu niže), zaboravlja se u debatama da izdavači nisu jedini koji imaju koristi od ovoga. Zapravo, Udruženje za proučavanje nacionalnosti (the Association for the Study of Nationalities, ASN) koje izdaje časopis, koristi prihod od časopisa za organizacije sjajnog godišnjeg kongresa u Nju Jorku.

Na kraju, par ključnih tačaka koje sam predstavljao na radionicama „kako objaviti naučni rad“:

  • Kada napišete prvu ruku teksta, prepravite je i dajte je prijatelju ili prijateljici da pročitaju
  • Nikada ne šaljite isti rad u dva časopisa istovremeno (to se jednom desilo, i Nationalities Papers i drugi časopis su odbili rad)
  • Nemojte plagirati (time možete uništiti svoju karijeru i reputaciju)
  • Budite strpljivi sa recenzijama
  • Nikada ne odgovarajte odmah na negativne recenzije (uvijek sačekajte sjutra, prespavajte). Ne samo što ćete time uredništvo učiniti manje nesrećnim, već povećavate šanse da ostane u dobrim odnosima sa časopisom.
  • Nemojte kriviti uredništvo ili slati uvrijedljive mejlove (to ne pomaže, vjerujte mi)
  • Velika većina radova zahtijeva revizije (često krupne revizije, ovo nije izuzetak, već pravilo)
  • Nemojte biti obeshrabreni, već revidirajte svoj rad (za veliku većinu radova koji budu poslati ali nikada objavljeni, odgovorni su autori i autorke koji ne pošalju revidiran članak natrag uredništvu).
  • Nemojte samo misliti o tome kako da objavite svoj rad, već i na to kako da budete čitani i citirani. Samo objavljivanje ne znači nužno i puno čitateljstva, uzevši u obzir količinu savremene akademske produkcije.

Izvor: https://fbieber.wordpress.com/2013/04/29/reflections-on-editing-a-journal-experiences-with-nationalities-papers/

Novogodišnji nagradni konkurs izdavačke kuće XX vek za najbolji prikaz knjige!

 logo

Pozivamo čitaoce Biblioteke XX vek da učestvuju u novogodišnjem konkursu za nagradu za najbolji prikaz nekog našeg izdanja. Pravo učešća imaju svi naši čitaoci, bez ikakvih ograničenja.

Prikaz može da govori o bilo kojoj knjizi Biblioteke XX vek, sem knjiga urednika Biblioteke (sukob interesa!), objavljenoj u toku poslednjih pet godina, dakle o knjizi koja kao godinu izdanja ima 2009. ili neku kasniju godinu.

Tekst prikaza može da bude na srpskohrvatskom, bosanskom, hrvatskom, srpskom, crnogorskom ili engleskom jeziku. Treba da ima najmanje 2000 a najviše 4000 karaktera, da bude potpisan imenom i prezimenom autora  i da sadrži podatke o njegovoj e-adresi i broju telefona.

Prikaz treba  poslati u elektronskom obliku na adresu kontakt@bibliotekaxxvek.com  najkasnije do ponedeljka 22. decembra. Prispele prikaze pregledaće i oceniti žiri u sastavu  Erik Gordi (London), Katarina Luketić (Zagreb), Ružica Marjanović (Užice) i Milan Vlajčić (Beograd).

Pored prve nagrade  (10 knjiga Biblioteke XX vek po izboru nagrađenog autora prikaza), biće dodeljene i druga (5 knjiga) i treća nagrada (3 knjige), a svi učesnici konkursa dobiće po jednu knjigu po izboru.

Rezultati konkursa biće saopšteni najkasnije do ponedeljka 29. decembra.

Preuzeto sa: http://www.bibliotekaxxvek.com/novogodisnji-nagradni-konkurs/

Kojim “naučnim” časopisima ne treba vjerovati?

Donosimo vam listu predatorskih inostranih časopisa u kojima ne treba da objavljujete svoje naučne radove, ako vam je stalo ne samo do akademskog ugleda, već i do zdravog razuma. Postoji niz časopisa koji kontaktiraju autore i autorke i – za određenu, ne malu, cijenu – objavljuju bilo šta. Bukvalno bilo šta.

Ne samo što vaš rad u ovim časopisima neće proći kroz proces recenzije, već vjerovatno ga niko neće ni pogledati. O tome kako je Mardž Simpson uspjela da objavi rad u jednom ovakvom časopisu pročitajte ovdje.

Na osnovu čega možete prepoznati predatorski časopis:

– Predstavnici časopisa (vrlo često neimenovani “urednički tim”) kontaktiraju vas. Mogućnost da uredništvo kvalitetnog časopisa ima vremena da traži moguće autore i autorke je ravna nuli.

– U pozivu da pošaljete svoj rad baš njihovom časopisu, naznačeno je da postoji cijena koju svaki autor ili autorka treba da plati. Ili, kasnije, nakon što ste rad već poslali, dobijate račun.

– U pitanju je časopis baziran u nekoj od zapadnih zemalja, a zapravo predstavlja “izdavača taštine” (vanity press) za naučnike i naučnice iz ostatka svijeta, koji se održava tako što naplaćuje publikovanje.

– Proces recenzure ne postoji ili nije temeljan. Praktično je nemoguće da rad bude publikovan u izistinski dobrom naučnom časopisu bez ijednog vraćanja autoru ili autorki na doradu.

– Nije jasno ko je urednik, odnosno urednica, niti ko sačinjava redakciju časopisa.

Preuzeto sa: Scholarly Open Access

Šta je OJS?

Uređujete naučni časopis i želite da bude dostupan svima preko interneta? Upoznajte se sa OJS sistemom, mjestom na internetu preko koga možete organizovati cio časopis.

Šta je OJS?

Sistemi otvorenih časopisa (Open Journal Systems, OJS) predstavlja sistem za pravljenje i publikovanje besplatnih akademskih časopisa koji je razvio Projekat javno znanje (Public Knowledge Project), kao dio napora da proširi i poboljša pristup rezultatima istraživanja.

OJS softver je dostupan besplatno sa namjerom da se izdavaštvo otvorenog pristupa (open access publishing) učini dostupnim modelom izdavaštva za časopise širom svijeta, iako OJS omogućava i druge modele izdavanja. OJS pruža tehničku podlogu preko koje se naučni radovi mogu učiniti besplatno dostupnim svima. Za pojedinačne časopise, OJS je važan zato što može povećati čitateljstvo časopisa i proširiti njegove doprinose javnom dobru, tako što će biti dostupan čitateljima na globalnom nivou.

OJS je višejezički sistem, čime dozvoljava časopisima objavljivanje na nizu različitih jezika, trenutno uključujući i hrvatski i srpski jezik.

Pri prevodu OJS na hrvatski, lokalizacija nije svedena na puki prevod teksta u skladu sa standardima hrvatskog jezika, već je uključila i prilagođavanja i obuke:

“Za učinkovito funkcioniranje sustava ključni je zadatak lokalizacije u svakom koraku predočiti i objasniti korisnicima mogućnosti sučelja na funkcionalan i razumljiv način te u skladu sa normama uređivanja znanstvenih časopisa u Hrvatskoj.”1

Pogledajte kako izgledaju neki OJS časopisi: demonstraciona verzija OJSa, Anthropology Matters, Arhe: časopis za filozofiju, Revija za socijalnu politiku.

OJS platformu trenutno koristi više od 10000 časopisa širom svijeta.

Karakteristike

Naučne časopise je moguće učiniti besplatno dostupnim preko interneta i bez OJSa, na primjer, pravljenjem novog sajta za časopis ili preko sajta fakultetske jedinice koja objavljuje časopis. To je zapravo čest slučaj na području bivših jugoslovenskih zemalja. Međutim, OJS ima prednosti u odnosu na obične sajtove, zato što pruža podršku za svaku fazu izdavačkog procesa naučnih časopisa – od slanja radova, preko recenzure (peer review), do onlajn izdavanja i indeksiranja u naučnim bazama. Logujući se na OJS kao urednik ili urednica, na samo jednom mjestu na vebu možete pregledati prijavljene radove, poslati ih na recenzuru, vratiti autorima i autorkama na preradu, poslati radove na lekturu, unijeti vizuelni sadržaj i slično.

OJS može biti iskorišćen za pokretanje novog časopisa, kao i za podizanje arhiva časopisa na internet. Na ovaj način, časopisi koji su bili štampani samo na papiru mogu dobiti novu publiku.

U narednom postu Aquamarine Press će predstaviti različite modele pristupa naučnim publikacijama, poput zelenog i zlatnog otvorenog pristupa, kao i pretplatničkog i hibridnog modela.

1 http://rumpelstiltskin.pravo.hr/ojs_hr/wiki/HrvatskiLokal

Poziv na simpozijum “Stranci u stranim zemljama: Mapiranje veze između antropologije i naučne fantastike“, Kent, UK

Prenosimo poziv za slanje radova:

“Stranci u stranim zemljama: Mapiranje veze između antropologije i naučne fantastike“

Univerzitet u Kentu, 15-16. novembar 2014. Kenterburi, Kent

10489735_1434605663485268_2772069747239051635_n

Kao dio proslave pedesetogodišnjice Univerziteta u Kentu, Fakultet za antropologiju i konzervaciju poziva potencijalne učesnike i učesnice da pošalju apstrakt za dvodnevni simpozijum “Stranci u stranim zemljama: Mapiranje veze između antropologije i naučne fantastike“ koji organizuju sadašnji i bivši doktoranti i doktorantkinje Fakulteta, uz sponzorstvo Fondacije za naučnu fantastiku (UK).

Simpozijum promoviše analizu naučno-fantastičnih radova kao validnih objekata antropološkog proučavanja i, naročito, kao simptomatske tragove budućnosti u nastajanju; time šireći obuhvat antropološke nauke. Namjeravamo da stvorimo platformu za energičnu, interdisciplinarnu diskusiju afirmisanih naučnica i naučnika i postdiplomskih studentkinja i studenata iz različitih institucija i disciplina.

Mi razumijemo „naučnu fantastiku“ kao korpus književnosti, filmova, grafičkih novela i video igara koje sadrže elemente kako fantastičnog, tako i čudesnog (Todorov). Naučna fantastika pruža publici scenarije koji izgledaju blisko, racionalno, te stoga i mogućno, pri čemu istovremeno zadržava sposobnost da dovede u pitanje našu sposobnost da vjerujemo i da nas natjera da oklijevamo. Stoga, u naučnoj fantastici, vjerodostojnost je čvrsto povezana sa reakcijama publike i njenom sklonošću da otkrije šokantne elemente u svakodnevnom, ili svakodnevicu u bizarnom.

Simpozijum bi trebalo da dotakne brojne veze i paralele između naučne fantastike i antropologije. Naučna fantastika, kao i antropologija, proizvodi diskurse o društvima, drugosti i političkim imaginacijama. Autorke i autori u oba polja pokušavaju da prenesu svojim čitateljima koherentan utisak kulturne cjeline, predstavljajući im alternativne društvene poretke; u ovom poduhvatu naučna fantastika je možda uspješnija, ako je brojnost čitateljstva ikakav kriterijum. Jedna od centralnih tema i u naučnoj fanstatici i u (klasičnim) etnografskim tekstovima jesu „strane“ kulture i zamišljanja „drugih“; dijeljene teme su i otuđenje od poznatog i upoznavanje sa egzotičnim, kao i opštija pitanja koja se tiču „prirode“ ljudskosti i ljudskog stanja. Na taj način, i naučna fantastika i antropološki tekstovi (naročito etnografije) pružaju izazov čitateljima, pozivajući ih da procijene i preispitaju širok spektar savremenih problema kao i sopstvene pretpostavke i uvjerenja.

Ključna predavanja će održati Dolores Martinez (SOAS, Fakultet za orijentalne i afričke studije) i Pol Marč-Rasel, sa Univerziteta u Kentu. Zadovoljstvo nam je da najavimo da će eminentna spisateljica naučne fantastike, Gvinet Džouns, biti specijalna gošća simpozijuma. Okrugli sto, pod vođstvom profesora Brusa Kapferera, biće završni događaj simpozijuma.

Zainteresovani smo za radove koji ispituju načine na koje i naučna fantastika i antropologija dovode u pitanje naše osjećanje bliskog, navodeći nas da preispitamo zdravorazumske ideje o rodu, polu i granicama onoga šta smatramo ljudskim. Takođe smo zainteresovani za radove koji ispituju kako naučna fantastika može biti korišćena kao sredstvo antropološke analize; šta nam budućnosti, ili alternativne stvarnosti, stvorene u naučnoj fantastici govore o našem sopstvenom društvu; kako se utopije ili društveni poreci nalik noćnim morama opisani u naučnoj fantastici odnose prema našim stavovima o tehnologiji ili idejama progresa, kao i da li možemo koristiti naučno-fantastične radove napisane u različitim vremenskim periodima za stvaranje arheologije budućnosti? Konačno, posebno smo zainteresovani za radove koji ispituju kako različita društva širom svijeta osmišljavaju paralelne univerzume opisane u naučnoj fantastici: da li se čudesne budućnosti zamišljaju drugačije u ne-zapadnim kulturama?

Predložene, ali ne i obavezne, teme za prezentacije uključuju:

1. Dekonstrukciju “čovjeka”: izazov podjeli na prirodu i kulturu, kiborge, post-čovječanstva

2. egzotične pejzaže i “druge” u nastajanju u naučnoj fantastici i fantaziji

3. slučajne etnografe i etnografkinje: putnike i putnice kroz vrijeme, etnografsko terensko istraživanje u paralelnim stvarnostima

4. utopije i granice moderne imaginacije: kibernetske snove, naučne i tehnološke imaginarijume

5. distopijske budućnosti: narative o siromaštvu, nadzoru države i društvenom isključivanju

6. prirodne katastrofe i ekologije budućnosti: antropocen i njegov uticaj na imaginarne pejzaže

7. dizajni budućnosti, futuristički objekti (retrofuturizam, arheologije budućnosti)

8. ekspanzija kolonijalne imaginacije: pokoravanje svemira i imaginarnih carstava

9. dekonstrukcija rodnih identiteta: rodne uloge pod znakom pitanja, post-rodna tijela, alternativne anatomije

10. „podrugojačenje“ razlika: čudovišta, hibridi i ne-ljudske veze

11. drugi glasovi: periferna naučna fantastika i fantastični narativi iz ne-zapadnih tradicija.

Molimo vas pošaljite apstrakt do 200 riječi i 3-5 ključnih riječi, uz vaše puno ime, institucionalnu afilijaciju i kratku biografiju (oko 50 riječi) na adresu anthropologyscifi@gmail.com do 30. avgusta 2014.

Nakon simpozijuma, postoji mogućnost da odabrani radovi budu objavljeni u posebnom izdanju časopisa Foundation: The International Review of Science Fiction, ili kao posebno izdanje drugog odgovarajućeg disciplinarnog časopisa ili zbornika.

Za detalje, pogledajte naš sajt:

http://www.kent.ac.uk/sac/news/?view=1477

i našu Facebook stranicu:
https://www.facebook.com/events/783250958386989/?ref=ts&fref=ts

Organizacioni odbor simpozijuma “Stranci u stranim zemljama“

Univerzitet u Kentu

Šta je etnografija?

Etnografija je žanr pisanja svojstven društvenim naukama, naročito etnologiji i socio-kulturnoj antropologiji.

Mosaic - M.C. Escher

Mosaic – M.C. Escher

Riječ “etnografija” se koristi da označi kako vrstu istraživanja, tako i njegov proizvod – knjigu. Kao sveobuhvatne studije kulturnih praksi, etnografije informišu svoje čitatelje o tome kako se određena grupa ljudi ponaša, razmišlja, u šta vjeruje, kako osjeća, itd. Etnografije narativno uranjaju u atmosferu, što je često ostvareno kroz pripovijedanje priča, opise čulnih utisaka autorke ili autora, kao i prenošenjem odlomaka iz intervjua ili opisivanjem toga šta se dešavalo oko autorke ili autora u toku istraživanja. Etnografija je vrsta knjige koja može da spoji stil novinarskih putopisa sa naučnom analizom, zamagljujući razlike između ovih vrsta pisanja. Etnografi i etnografkinje često pišu u prvom licu, kako bi učinili vidljivim efekte svog prisustva na situacije koje opisuju.

Da biste pisali etnografski, morali ste prisustvovati događaju koji opisujete – etnografije se ne mogu pisati samo na osnovu istraživanja literature. Tema etnografskih istraživanja i knjiga može biti bilo koji dio ljudske stvarnosti i iskustva – od odijevanja, arhitekture, razmjene darova, preko muzike, zdravstva i medicine, ratnih sukoba, do prekomorskih plovidbi, granica, interneta, seksualnosti, i tako redom.

Etnografije često otvoreno govore o samom procesu istraživanja i nerijetko opisuju dolazak etnografa ili etnografkinje na scenu dešavanja. Etnografije se obično pišu nakon višegodišnjeg uranjanja u istraživani društveni kontekst.

Prevedeno i prilagođeno sa sajta: https://twp.duke.edu/uploads/assets/ethnography.pdf

Pogledajte dokumentarce o troje čuvenih, klasičnih etnografa:

Franc Boas

Margaret Mid

Edvard Evans-Pričard