Kojim “naučnim” časopisima ne treba vjerovati?

Donosimo vam listu predatorskih inostranih časopisa u kojima ne treba da objavljujete svoje naučne radove, ako vam je stalo ne samo do akademskog ugleda, već i do zdravog razuma. Postoji niz časopisa koji kontaktiraju autore i autorke i – za određenu, ne malu, cijenu – objavljuju bilo šta. Bukvalno bilo šta.

Ne samo što vaš rad u ovim časopisima neće proći kroz proces recenzije, već vjerovatno ga niko neće ni pogledati. O tome kako je Mardž Simpson uspjela da objavi rad u jednom ovakvom časopisu pročitajte ovdje.

Na osnovu čega možete prepoznati predatorski časopis:

– Predstavnici časopisa (vrlo često neimenovani “urednički tim”) kontaktiraju vas. Mogućnost da uredništvo kvalitetnog časopisa ima vremena da traži moguće autore i autorke je ravna nuli.

– U pozivu da pošaljete svoj rad baš njihovom časopisu, naznačeno je da postoji cijena koju svaki autor ili autorka treba da plati. Ili, kasnije, nakon što ste rad već poslali, dobijate račun.

– U pitanju je časopis baziran u nekoj od zapadnih zemalja, a zapravo predstavlja “izdavača taštine” (vanity press) za naučnike i naučnice iz ostatka svijeta, koji se održava tako što naplaćuje publikovanje.

– Proces recenzure ne postoji ili nije temeljan. Praktično je nemoguće da rad bude publikovan u izistinski dobrom naučnom časopisu bez ijednog vraćanja autoru ili autorki na doradu.

– Nije jasno ko je urednik, odnosno urednica, niti ko sačinjava redakciju časopisa.

Preuzeto sa: Scholarly Open Access

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s